Udruga katoličkih izviđača Jarmina -

Novosti

Subota, 04.02.2017.
Skautsko dijete, rođeno 1997. godine, danas je odrastao izviđač

U subotu 4. veljače,  s početkom u 18 sati, u Domu talijanskoga prijateljstva u Jarmini, naša je udruga obilježila dvadesetu godišnjicu postojanja, dvadeset godina neprekidnoga rada s djecom i mladima. Osmosatnom programu, koji su ukijevci također pripremili i sa željom okupljanja svih ljudi zaslužnih za stvaranje i odrastanje svoje udruge, nazočili su najprije članovi (od najmanjih do najstarijih) sa svojim obiteljima, izviđači iz Genove u Italiji (Roberto, Titta i Ricardo) koji su 1996. godine pokrenuli ovu našu, danas tako posebnu, priču projektom Plavi galeb, generalni vikar Đakovačko-Osječke nadbiskupije monsinjor Ivan Ćurić, jarminački župnik vlč. Ivan Bešlić, kapelan Župe Bezgrešnog začeća BDM Nova Gradiška vlč. Roko Ivanović, predstavnici jarminačkoga Općinskoga vijeća s načelnikom Općine Jarmina, predstavnici jarminačkih udruga (Moto klub „Jarmina“, Udruga „Hrvatska žena“), naši izviđački prijatelji iz Nove Gradiške, Đulovca kraj Daruvara, Krapine, Otoka, Vinkovaca i Osijeka te mnogi stari članovi. Ovim putem zahvaljujemo svima koji su svojim dolaskom i druženjem s nama uveličali tu posebnu obljetnicu, a također i onima koji s nama nisu mogli biti, ali su se svojim pismima obratili nazočnima. Zahvaljujemo i pokrovitelju, Općini Jarmina, koji je darovao novčana sredstva za održavanje dvadesete Skupštine, te Žući, Dadi i Ivici, koji su nas zabavljali do kasno u noć. Pogledajte slike.  

U dvosatnome službenom dijelu članovi su svojim gostima najprije izlaganjima prikazali aktivnosti u prethodnoj godini, a zatim i filmom, odnosno fotoretrospektivom. Osim toga, prikazan je i dvadesetominutni film o dvadeset godina izviđaštva u Jarmini, u kojem su svoje fotografije prepoznali mnogi stari članovi, danas roditelji djece izviđača, a i oni mlađi. U dva sata ne stane cijela naša povijest, ali potrudili smo se oživjeti barem dio uspomena od trenutka kada je prva izviđačka marama svezana u našem mjestu. Naši poletarci, mlađi izviđači i članovi klana, odnosno voditelji, otpjevali su i nekoliko pjesama, među njima i predstavljenu na prošlogodišnjem Festivalu izviđačke pjesme Osijek, Mjesto koje zovemo dom. Prije nego što se nekoliko naših gostiju obratilo Skupu s čestitkama, prikazan je i videoskeč koji je jednim svojim dijelom bio i iznenađenje, kako su rekli, najmlađem članu, te koji su članovi klana opisali kao „nešto čemu će se za deset godina smijati ili se pitati je li im to stvarno trebalo“. Moglo se čuti i vidjeti štošta zabavno i pametno, kao što je izjava jednoga člana kako je izviđaštvo, kažu, način života, a Udruga je katoličkih izviđača jednostavno život. Dokasna su se gosti družili u Talijanskome domu, a mladi su članovi dočekali jutro te sa svoga druženja otišli na jutarnju misu u 7.30 sati, zajedno sa svojim prijateljima iz Đulovca.

Dvadeset se godina rada s djecom i mladima riječima ne da opisati i mislim da nas svaka riječ o njoj potiče proživljavati njezine korake – one prve, koje možda i nismo svi, a i one kasnije, kada smo počeli shvaćati što ona zapravo znači našoj zajednici, našoj djeci, našim prijateljima i nama samima. U konačnici, našoj Hrvatskoj, gdje je ona prvi katolički izviđački odred, a kasnije udruga. Dvadeset godina katoličkoga izviđaštva u Jarmini o kojem ćete uskoro moći čitati u Glasu Koncila, početci koji su sada već zapravo legenda, Talijani koji su nesebično, u onim devedesetim godinama, doslovno dali sebe nekoj donedavno prognaničkoj djeci i mladima, čudni ljudi u plavim košuljama koji pjevaju po selu i uče djecu neobičnim igrama, prijateljstva koja su se pretvorila u veze i brakove, uspomene koje poželimo ponovo proživjeti, avanturizam koji spada pod vjerovali ili ne, djeca koja su postala odrasli ljudi i dovela svoju djecu na izviđače, članovi koji su otišli s ovoga svijeta, a bez čijeg truda od izviđaštva u Jarmini možda ne bi ostali ni spomenici, plave košulje s puricama, kampovi kojima smo odrastali i na kojima smo živjeli u prirodi i često učili kuhati, sastanci nedjeljom s mnogo djece i sa zvižducima… Sve i da smo se rodili u nekome drugom vremenu, vjerojatno bismo pronašli neke dvije prostorije, negdje kraj Pošte, pozvali pedesetero djece, sjeli u velik krug i zapjevali Ziglu, zaigrali Psihologa i smijali se kao pravi građani svijeta koji ga moraju ostaviti boljim nego što su ga našli. Kako je napisao naš Davor, „ono dijete, rođeno 1997. godine, dobrotom i nesebičnim darivanjem talijanskih skauta, danas je odraslo“, sada ima dvadeset godina i odavno živi kao zrela udruga. 

Još jednom zahvaljujemo svima koji su tijekom ovih dvadeset godina na bilo koji način pomogli da Udruga katoličkih izviđača „Jarmina“ danas bude jaka i zrela udruga. Sve vas očekujemo i na sljedećoj Skupštini, početkom veljače 2018. godine, a vašu djecu pozivamo na svoje redovne nedjeljne sastanke jer nedjeljom smo tu najprije radi njih.

Budi pripravan!

 

                                                   Matej Delaš


Petak, 30.12.2016.
Sreća je kad si sretan na Plitvičkim jezerima (26.– 30. 12. 2016.)

Brojimo li Filipa, devetero je članova Udruge pet dana provelo na zimskome kampu na Mukinjama, u župi Plitvička jezera, u Pastoralnome centru Marija Majka Crkve od 26. do 30 prosinca. Program je simbolično izveden pod geslom i imenom "Sreća je kad si sretan".

Nakon ugodnoga puta autocestom, koji su osigurali vrijedni i iskusni vozači, ukijevci su oko 13 sati stigli na za prosinac primjernu temperaturu zraka te se nakon samo nekoliko sati prilagodili novoj, inače logičnijoj, prosinačkoj, klimi. U petodnevnome programu, koji su za njih darežljivo, nesebično i nadasve altruistično servirali tek koju godinu stariji članovi vozači, klanovci su zdušno, dostojanstveno i s vjerom u bolje sutra stekli mnoga nova iskustva i znanja koja će dijeliti ne samo na području Jarmine, nego i u prostorijama svoje udruge. Sa željom jačanja i kvalitetnoga rada u sljedećim mjesecima Gospodnjim, većinu su višemjesečnoga budućeg rada osmislili, zamislili i spremni su provoditi ga. Njihov je domaćin don Goran Antunović istaknuo da je za ukijevce zaista sreća kad su sretni te da se nada i budućoj još boljoj suradnji, a krasila ga je sjajna kuhinja i nekolicina kreveta koje ukijevci nisu imali srca ostaviti čitavima. Jedan dan družili su se i s don Mihovilom nepoznatoga prezimena, ali poznate prošlosti, te su njihovi životi obogaćeni za još nekoliko razgovora s dobrim ljudima. Petoga dana zaplakaše prije polaska te s vjerom u prave vozače i bez imalo sumnje u njihovu providnost, krenuše put Jarmine i autoru članka zapjevaše hvalospjev.

On im zahvali i reče: "Neka ovo bude treći odlomak!" I završi članak sa željom objave na stranici. Zatim usnu.  Iz pera: Mateja Delaša

Pogledajte slike.  


Subota, 24.12.2016.
Betlehemsko svjetlo mira na Badnjak (24. 12. 2016. )

Badnjak je zadnji dan kada UKIJ raznosi Betlehemsko Svijetlo  diljem Županije. Tako je na misu zornicu UKIJ po prvi puta svjetlo odnio i u župnu crkvu u Ivankovo, a za polnoćku u Nuštar.

Osim toga, tradiocionalno je Svjetlo odnešeno u Vukovar u crkvu sv. Filipa i Jakova i u Borovo Naselje. Konačno je svjetlo unešeno u našu župnu crkvu Sv. Vendelina u Jarmini, i to na dječju misu polnoćku u 20h, te nakon toga na veliku polnoćku u 24h. Župljani su u svim crkvama Svjetlo ponijeli svojim domovima. Pogledajte slike.


Nedjelja, 11.12.2016.
Betlehemsko svjetlo u Đakovačkoj katedrali (11.12.2016)

11.12. 2016., smo kao i svake godine otišli u Đakovačku katedralu po Betlehemsko svjetlo i na svetu misu. Ove godine nismo išli u Zagreb. Prije mise smo otišli nešto pojesti u slastičarnicu i onda smo otišli po Betlehemsko svjetlo. Poslije mise imali smo primanje u Biskupskom dvoru. Svi smo se lijepo proveli i super zabavili. Pogledajte slike. Piše: Antun Jerkić


Nedjelja, 27.11.2016.
FIPO 2016 (27. 11. 2016)

Ni ove godine nam FIPO nije promaknuo. Od 30 nastupa na festivalu, naš je bio samo jedan. Predstavili smo se s pjesmom "Mjesto koje zovemo dom" (obrada "Tell me if you wanna go home"). Zajedničkim snagama poletarci, mlađi izviđači i klan otpjevali su pjesmu uz pratnju dvije gitare (Mihovil i Gabriel) koje su pridonijele veselom ugođaju. Nakon FIPO-a uslijedio je McDonalds, jer smo od silnog pjevanja, naravno ogladnjeli. Poletarci su potom krenuli svojim kućama, a mlađi izviđači i klan rezervirali su svoja mjesta u kinu. Gledali smo "Fantastiče zvijeri i gdje ih naći". Film je bio izvrstan, a cjelokupni dojam više od očekivanog. Uputili smo se svojim kućama veselih, ali i umornih lica od osmosatnog lutanja po Osijeku. Pogledajte slike. Napisala: Nikolina Ćurić 



Arhiva starijih vijesti: